17 July 2011

Ostrc - ostra ljepota Samoborskog gorja

Samo 25 km od Zagreba, u središtu Samoborskog gorja, nalazi se prirodna ljepota zvana Oštrc. Ime, naravno, dolazi od oblika najvišeg vrha kojeg karakteriziraju strme padine i djelomično stjenoviti greben. Zbog svoje ljepote, masiv Oštrca je vrlo omiljen među planinarima, no na njemu nikad nećete naći takvu gužvu kakva je, naravno, na Medvednici. 

vrh Oštrca (desno) i Plješivica (lijevo), pogled s Ptičjeg brijega

Prednost Oštrca je i njegova pristupačnost: okružen je dvjema cestama kojima prometuju autobusi, a osobnim automobilom ili terencem se može doći do sva tri planinarska doma (Šoićeva kuća, PD Veliki dol, PD Željezničar na Oštrcu). I pješački prilazi su vrlo brojni, pa se za svakoga može naći ponešto.

Najkraći, ali i najstrmiji, je uspon iz Ruda za koji je potrebno oko 1h (od autobusnog stajališta). Iz Ruda se može na Oštrc i zaobilazno preko planinarskog doma na Velikom Dolu. Od Šoićeve kuće može se do Oštrca preko burga Lipovca, a za uspon je potrebno oko 1.5 h. Oni koji vole duže “šetnje” mogu na Oštrc iz Samobora preko brda Palačnik, a za to će im trebati dobrih 2-2.5 h.

Autom se do Velikog dola može doći dobrim kolnim putem iz Gregurić-brega – s ceste koja iz Samobora vodi u Smerovišće treba skrenuti lijevo u Gregurić-breg i dalje pratiti oznake. Na skretanju je dobro uočljiva tabla za PD Veliki dol tako da se jako teško može put promašiti.

Mi smo pak izabrali prilaz iz Smerovišća, koji prolazi pored PD Veliki dol od kojeg postoje dvije varijante uspona na Oštrc pa jedna može poslužiti za uspon, a druga za silazak i time se, naravno, i više toga vidi. Pa, krenimo redom od samog početka:
U ovoj varijanti uspona autom možete do Smerovišća (do autobusne stanice i gostionice Dumić) gdje treba lijevo uskom asfaltiranom cestom uzbrdo. Auto se može ostaviti i u Smerovišću, ali ja inače ne vidim nikakvog zadovoljstva u hodanju po asfaltu i to bez hlada, pa smo nastavili dokle se moglo. Dalje samo treba pratiti markaciju uz cestu i ne može se zalutati. Visoko u brdu, u jednom se trenutku odvaja na lijevo puteljak prema Oštrcu i Velikom dolu. Na samom početku puteljka može se parkirati: stane jedan veći ili dva manja auta. Ili pak treba potražiti neko proširenje niže/više uz cestu.

prvi dio puta (pogled "unazad")

Spomenutim puteljkom, koji nije tako strašan kako izgleda, oštro uzbrdo kojih 10ak minuta do spajanja puta s cestom iz Gregurić-brijega. Treba ići oprezno jer je put na jednom dijelu dosta sklizak (sitni šljunak, krupni pijesak). Kolnim putem je još par minuta lagane šetnje do doma Veliki dol. Tik prije doma, s lijeve strane, prilazi put iz Ruda.

kolni put za PD Veliki Dol

PD "Ivica Sudnik" na Velikom dolu (530 m n/v) je sagrađen 1963. na temeljima stare kuće Ski-kluba Zagreb, no, zbog nedostatka sredstava, nije nikada posve dovršen. Otvoren je subotom, nedjeljom i blagdanom. Info za kavoljupce: nema espressa, ali kuhaju dobru tursku kavu (koju inače ne podnosim, ali ova je bila sasvim OK).

PD Veliki dol
PD Veliki dol
 
Od Velikog dola treba dalje putem koji iza doma ide prema Oštrcu (ali i Rudama, druga varijanta). Nakon par minuta dolazi se do raskrižja puteva. Ovdje treba izabrati kojim putem ići na vrh. 

raskrižje: lijevo ili desno (lijevo, naravno :-) )

Kako je već spomenuto, postoje dvije varijante: desna je Hofmanov put koji vodi desnim obronkom Ptičjeg brijega., a lijeva je duži, ali zanimljiviji put koji vodi preko travnatih obronaka Ptičjeg brijega. Ovaj potonji smo odabrali za uspon, dok je prva opcija ostavljena za silazak. I dobro smo odabrali! Jer prvi put većim dijelom vodi kroz šumu ili šumarak, dakle ima hlada, i uspon je dosta blag (mi ga nismo ni osjetili). Nasuprot tome, Hofmanov put, iako na početku lijep, širok i u sjeni, većim dijelom vodi po suncu, dosta je strm i sklizak (osipava se zemlja – vododerina) i čini mi se da ga je bolje koristiti za silazak (ali ako imate problema s koljenima, onda je definitivno nepreporučljiv silazak ovim putem) osim ako ne želite potrošiti dodatne kalorije pri usponu :-).

početak "lijevog" puta kod raskrižja
prvi dio puta, izgleda "prašumasto", ali poslije nije tako :-)

U svakom slučaju, priroda uz prvi put je prekrasna: mali šumski proplanci na prvom dijelu puta su pravi mali dragulji sa svojim raznobojnim poljskim cvijećem i šarenim leptirima koji lete od cvijeta do cvijeta. Upravo je ova raznolikost flore (pogotovo proljetne) jedna od specifičnosti Oštrca koja ga čini tako posebnim. 

krajolik uz put
krajolik uz put
i još malo krajolika uz put, sada na sjevernoj strani

Nakon 10ak minuta, s našim se putem sastaje put iz Ruda. U jednom trenutku put izbija na malu čistinu s pogledom prema sjeveru-sjeverozapadu – ovdje se put račva: lijevo za markacijom dalje prema Oštrcu, a desno se može nemarkiranim putem uspeti na Ptičji brijeg (bez brige, nema potrebe vraćati se nazad jer se put kasnije spaja s našim) – tko ima volje, svakako treba otići jer je pogled prekrasan, a flora posebno zanimljiva (mali, zgodni hrastići i raznoliko zanimljivo oblikovano žbunje :-) ). 

pogled s Ptičjeg brijega prema JI
pogled s Ptičjeg brijega prema Zagrebu i Medvednici
pogled s Ptičjeg brijega prema Zagrebu i Medvednici


No, u smjeru prema Oštrcu, treba se uspeti prilično strmim i dosta skliskim puteljkom na vrh Ptičjeg brijega tako da je, ako se vraćate istim putem, bolje prijeći Ptičji brijeg pri povratku.

Ptičji brijeg
Ptičji brijeg
Ptičji brijeg


Par minuta prije PD na Oštrcu, sastaje se naš put s Hofmanovim te s onim odvojkom preko Ptičjeg brijega.

pogled na Plješivicu s početka uspona na Ptičji brijeg (iz smjera Oštrca)

PD "Željezničar" na Oštrcu (691 m n/v) smjestio se na sjevernoj strani najvišeg vrha, na uskom prijevoju gdje se križaju putevi. Iza doma vodi put dalje na vrh Oštrca, a uski kolni put se spušta u Braslovje. Prva kuća na Oštrcu je bila đački planinarski dom sagrađen 1936. da bi između 1946. i 1948. poprimio današnji oblik. Otvoren je subotom, nedjeljom i blagdanom. Izbor jela nije velik (obično se nudi grah, greblice tj. slani kolač od sira, štrudle i još 2-3 mesna jela, svaki puta nešto drugo), ali je hrana ukusna i domaća.

PD "Željezničar" na Oštrcu

Pokraj doma su stolovi i klupe, a ispred kuće je brončano poprsje narodnog heroja Janka Gredelja.

Janko Gredelj

Od doma do vrha Oštrca dolazi se uskim, strmim puteljkom koji je (gle čuda!) vrlo sklizak (osipavaju se zemlja, pijesak i sitno kamenje) te pogotovo može biti opasan poslije kiše. Puteljkom se prvo dolazi do malog platoa s kojeg se pruža prekrasan vidik prema SZ, S, SI i I dok je pogled prema jugu i JI dosta onemogućen bujnom vegetacijom. 

pogled s platoa kod vrha Oštrca
pogled s platoa kod vrha Oštrca

Ako s ovog mjesta pogledate prema sjeveru, uočit ćete čunjasto brdo (pored većeg čunjastog brda, kao da se sakriva iza njega) na čijem vrhu, iz gustog raslinja, sramežljivo proviruju ruševine burga Lipovca

pogled na burg Lipovec

Od ovog platoa treba nastaviti dalje puteljkom oko 1’ do samog vrha gdje se nalazi drveni križ i spomen ploča HPD Japetić postavljena 1953. u povodu 30-te obljetnice osnivanja društva. 

križ na vrhu

Ovdje je vidik dosta ograničen raslinjem. Nešto je bolji pogled na Zagreb i Medvednicu te na zapad i SZ.

još malo pogleda s vrha...

I nakon uživanja u prekrasnim pogledima i finoj klopi, spustili smo se Hofmanovim putem koji izgleda ovako:

Hofmanov put
Hofmanov put
Hofmanov put
Hofmanov put
Hofmanov put na svom kraju (početku) kod Velikog dola

I za kraj još samo napomena za one koji po brdima ne šeću često ili za one koji idu prvi puta: iako su markacije česte i sve je dosta dobro označeno, lako se može skrenuti s puta. Ima dosta nemarkiranih staza koje se odvajaju od markiranih puteva i čak izgledaju “privlačnije” pa lako možete krivo skrenuti/profulati put i umjesto u jednom selu završiti u drugom. Dovoljan je samo znak nepažnje, pogled uperen u pod, zaokupljenost svojim mislima. Ili pak previse priče u hodu :-). Dakle, gledajte kud hodate, manje pričajte, pustite mozak na pašu i uživajte u prekrasnoj prirodi. ;-)

Zbog velikog broja fotki, slijedi zaseban post sa slikicama flore i leteće faune :-)



View Oštrc in a larger map

 

No comments:

Post a Comment