10 March 2013

Visevica

.... i nastavljamo s Bitoraja na Viševicu ......

Spustivši se s Bitoraja i došavši do auta, prvo je trebalo otići, tj. odvesti se, još oko 3 km prema jugu i to prvo oko 2 km do raskrižja pod Viševicom gdje treba lijevo (desno se ide prema Crikvenici), a zatim još oko 500 m do male livade Bukova kosa gdje se može parkirati. Na kraju livade na desno se, u šumu, odvaja staza odakle smo započeli naš uspon poprilično ga skrativši (dio planinarenja koji se odnosi na hodanje cestama, ovakvim ili onakvim, mi uopće nije zanimljiv, pogotovo usred ljeta kad na cesti nema trunke hlada, a sunce prži ko ludo – radije se provezem do normalne staze pa se u jednom danu popnem na dva različita brda/vrha/planine….). Prema našem GPS-u, od auta tj. od Bukove kose do vrha Viševice ima 1 km. S time da je prvih 600 m gotovo bez uspona, a potom slijedi prilično strm uspon (strmiji nego na Bitoraj) od 400 m do vrha. Do gore smo stigli, uz usputna zadržavanja (fotkanje i tako to, a i nekaj smo zaboravili u autu pa se trebalo par minuta vratit nazad) za 50 minuta. Uspon je strm, ali se isplati. Vrh Viševice (1486 m) je stožastog oblika koji se, iznad brojnih vrhova u okolici, ističe izgledom i visinom kojom nadvisuje okolne vrhove te se ubraja među najljepše vidikovce u Gorskom kotaru. 

Viševica - vrh
kutija s upisnom knjigom na vrhu

Padine ispod vrha su strme i šumovite, a na samome vrhu nema šume pa se vidici otvaraju tek s izlaskom na vršnu livadu. Ta je livada baš krasna. Manje puše nego na Bitoraju, iako je i ovdje bilo dosta vjetrovito. Pogled je veličanstven na sve 4 strane svijeta. Nije nam bilo žao dodatnog napora i dolaska. Ni najmanje. 

pogled s vrha prema sjeveru
pogled s vrha prema SI
pogled s vrha prema jugu
pogled s vrha prema zapadu i Bjelolasici
pogled s vrha prema jugu

Za piknik smo se zavukli malo ispod vrha, na neku stijenu uz stazicu, jer je ipak prejako puhalo za boravak na samom vrhu. Nažalost. A tako bi nam sve išlo duplo više u slast uz vidike pred nama. A i baš smo se bili zaželjeli popodnevnog izležavanja i odmora na suncu, na livadi, na dekici…. :-) 

"zasjeli" smo točno preko puta putokaza

Krenuvši dolje, došli smo do auta za čas. Praktički smo se otkotrljali do dna iliti do auta smo došli za manje od 25’. Da, da, lako je kad se ide nizbrdo…. I krenusmo polako nazad u Begovo Razdolje na večeru… gulaš od divljači s knedlama od kruha, njokima i kroketima, štrudlu od borovnica i kup sa šumskim voćem. Mljac! ;-)

No comments:

Post a Comment