12 June 2015

Tuscak

Još jedan post koji je dočekao ne samo promjenu godišnjeg doba od pisanja do objave, već je prošlo skoro dvije godine dok je ugledao svjetlo dana.... što reći.... stalno nečim nezadovoljna, stalno nešto fali, stalo nešto ispravljam... pa rekoh "dosta je bilo - ide u objavu, kakav bio da bio" (no bar je u međuvremenu dobio fotke novijeg datuma).   ;-) :-)

Na istočnom dijelu Žumberačke gore, na brijegu Tuščaku iznad omanjeg seoca Kravljaka, a visoko iznad potoka Bregane, smjestio se mali, nikad dovršeni burg. Brijeg Tuščak ima dva vrha, a burg se nalazi na onom nižem (585 m n/v). Stanovnici Kravljaka ga zovu Stari Grad, dok se u literaturi obično spominje pod imenom Tuščak koje je preuzeto od naziva brijega.

brdo Tuščak ljeti (burg se nalazi na desnom brijegu)

brdo Tuščak zimi

Do burga je najlakše doći iz Kravljaka, omanjeg seoca do kojeg vodi asfaltirana cesta koja se odvaja (malo prije sela Poklek) s glavne ceste Bregana – Stojdraga – Novo Selo Žumberačko. U Kravljaku možete parkirati kod kapelice na početku sela. 

Kravljak, pogled s ceste

Kravljak, kapelica (pogled s ceste)

Kravljak, kapelica

Uspon do burga nije naporan niti dugačak. Od kapelice je potrebno oko 25 minuta: prvo kolnim putem ravno kroz šumu, a onda još oko 10-15 minuta uspona stazom po hrptu (nije strmo). Postoje i drugi planinarski putevi, recimo iz Osredka ili s glavne ceste iz Stojdrage. Iz Stojdrage postoje dvije varijante puta: jedna strmija (2), druga blaža (1), a obje zatvaraju krug pa se jednom može ići prema Tuščaku, a drugom nazad.

screenshot karte (Oruxmaps) s označenim točkama interesa

No, mislim da je suho vrijeme glavni uvjet bar za ovu strmu. Željni malo dužeg hodanja nego što pruža kratki put iz Kravljaka, prvu nedjelju u ožujku ove godine (01.03.’15.) krenuli smo na Tuščak blažom varijantom koja se odvaja od glavne ceste otrpilike ispod crkve u Stojdragi (tj. još malo prema Pokleku). Put je sve do potoka Bregane širok i ugodan i blago se spušta. 

na putu prema potoku Bregani

Niti uspon ne bi bio naporan. Problem je nastao nakon prelaska potoka gdje se kratko, ali oštro treba uspeti do spoja s putem iz Kravljaka (desetak minuta možda, ne mogu točno procijeniti zbog snijega i čekanja ostatka ekipe). Kako je još bilo snijega, a ispod snijega blato, užasno se sklizalo pa smo se više penjali rukama, upirući se o štapove, nego nogama. Ekipa je izglasala da je silazak istim putem nemoguć (vjerojatno ipak ne bi bio nemoguć, samo dosta otežan uz možda malo “sanjkanja” na guzi), pa smo se vratili cestom u Stojdragu. 

potok Bregana u zimskom ruhu

Nakon spoja s putem iz Kravljaka, još ima oko 15 minuta do burga.

križanje puteva iz Kravljaka i Stojdrage

Put, u svom gornjem dijelu, vodi izduženim hrptom na čijem se kraju/vrhu nalazi burg. Svugdje se može naći podatak da se burg sastojao od dvije kamene kule. No jednu utvrdu ne čine samo glavne građevine, već ju treba sagledati kao cjelinu zajedno s gospodarskim zgradama (koje ne trebaju biti u okviru same utvrde), podgrađem ako isto postoji, (pretpostavljenim) prilaznim putom, obrambenim jarcima i sličnim elementima. U slučaju Tuščaka, ako se ide stazom od Kravljaka, malo tko će uočiti moguće obrambene jarke na hrptu. Mi smo takvih jaraka, koji ne izgledaju kao djelo prirode, nabrojali 4. U članku o Tuščaku se spominje 5 jaraka. Za taj peti baš nismo sigurni gdje bi točno bio (osim ako se jedan širok, sa stijenom u sredini, ne broji kao dva ili jedan na samom početku hrpta – vidi sliku). Jedan se nalazi odmah prije burga, što je i logično. Druga tri se nalaze dalje prema JZ tj. prema Kravljaku.

Tuščak s puta iz Stojdrage - vide se kule i jarci, bar dio njih (slika je loša zbog sunca na "krivom" mjestu)

položajni nacrt (izvor: vidi popis literature, br. 1)

geodetska snimka (izvor: vidi popis literature, br. 1)

Sam burg (njegova “jezgra” koju čine dvije kule) je bio malih dimenzija, no trebalo bi pretpostaviti i postojanje dodatnih objekata, ako ničeg drugog onda bar konjušnice za koju na gornjem platou nema mjesta (osim eventualno na platou ispod druge kule). S velikim upitnikom se možemo zapitati da li su se možda omanji gospodarski objekti (građeni od drveta) nalazili na hrptu ispred same utvrde od koje su bili odvojeni jarkom preko kojeg se prelazilo drvenim mostom, pokretnim ili nepokretnim. Taj izdvojeni dio utvrde je mogao biti okružen drvenom palisadom. Postojanje iste oko dvije branič kule, a umjesto kamenog zida, je također moguća opcija. Jer, iskreno, iako kažu da burg nikad nije bio dovršen i da nije bio okružen zidom, možemo se zapitati da li je logično da je netko išao graditi burg na nesigurnom području, u doba raznih previranja i borbi, bez da si je osigurao bar kakvu-takvu zaštitu. Iliti drvenu ogradu (palisadu). Ne znam za druge, ali meni i ostatku mog društva (u kojem su još 2 arheologa) to baš i nema nekog smisla. Prvo ograda, a onda sve drugo. Inače, što štiti od mogućeg napada ako još ni kula nije sagrađena? Čime je zaštićeno gradilište i ljudi na njemu? Ničim? S nekoliko jaraka koje odlučnom napadaču i ne bi trebalo biti tako teško prijeći? Pogotovo kad se uzme u obzir da smo se mi više puta uzverali (bolje reći prošetali) preko svih jaraka što kod većine burgova, tj. njihovih opkopa, nije moguće napraviti. Ukratko, poslužen si na srebrnom pladnju potencijalnim napadačima. Neka druga opcija nam zaista ne pada na pamet... molim nekog da me (nas) prosvijetli ako sam (smo) u krivu. :-D

Kako sam već spomenula, na najvišem dijelu hrpta stajale su dvije četverokutne kule građene od pravilno klesanog kamena vezanog malterom. Istraživanjem je ustanovljeno da sjeveroistočna kula, koja je trebala biti palas, nikad nije bila dovršena te je naseljena bila samo jugozapadna kula unutar koje su nađeni ostaci keramičkih posuda, čavala, drvene građe i metalnih predmeta.

Idući stazom od Kravljaka, prvo dolazimo do ruševina JZ kule čiji su zidovi,na uglovima ojačani velikim tesanim kamenim blokovima,sačuvani samo do visine od oko 1 m (ne računajući nasip u unutrašnjosti). U literaturi piše kako je imala dva kata i drveni krov, što je pretpostavljeno na osnovu zatečenih slojeva nagorjelog drveta. U nju se ulazilo drvenim stepenicama u visini prvog kata dok su međukatovi bili od drvenih greda (standardno kod branič kula pa samim time logično za pretpostaviti). Na crtežu rekonstrukcije kule, ulaz u nju je nacrtan s dvorišne strane (o tome malo više kasnije). Stradala je u požaru nakon čega više nije obnavljana.

JZ kula, unutrašnjost (pogled od SI zida prema JZ)

JZ kula, pogled iz "unutrašnjeg dvorišta" tj prostora između kula

kutija s upisnom knjigom i žigom na stablu u JZ kuli

Zidovi sjeveroistočne kule-palasa su nešto bolje sačuvani i to prosječno do visine od oko 120 cm. Građeni su od klesanog kamena slaganog u prilično pravilne redove koji upućuju na gradnju prije sredine 13. st. (nakon provale Mongola zidovi burgova uglavnom više nemaju tako pravilnu strukturu, više pažnje se posvećuje brzini gradnje, izvedba je često loša i površna, a korišteni materijal zna biti lošije kvalitete). Ova kula spada u posebnu vrstu stambenih kula koje svojim volumenom i nekim organizacijskim pojedinostima podsjećaju na branič kule. Kao tipičan primjer treba istaknuti kulu-palas burga Garića na Moslavačkoj gori.  No, za razliku od Tuščaka, ova je kula puno mlađa i sagrađena je najvjerojatnije oko 1400-te godine.

Garić - kula palas (starija fotka, ali meni draga :-) )

pogled na SI kulu - palas s JZ kule

SI kula - palas

SI kula - palas

unutrašnjost SI kule - palasa

Iza SI kule, nešto niže, nalazi se omanji plato polukružnog oblika nakon kojeg slijedi strmina. Vrlo vjerojatno je i taj plato imao neku gospodarsku namjenu, bila bi šteta da nije bio iskorišten. ;-)

plato iza SI kule

Mnogo je nepoznanica vezano uz ovaj burg. Nije poznato njegovo ime, niti zašto je građen upravo na ovom mjestu te zašto je napušten prije nego je uopće dovršen. Vrijeme gradnje burga moglo bi se smjestiti negdje na kraj 12. i početak 13. st., a u prilog tome idu i stilske karakteristike građevine, način zidanja i nađeni arheološki materijal. Burg je očito imao dvostruku namjenu: bio je posjed nižeg feudalca na državnoj granici između njemačke i hrvatsko-ugarske države koja se na taj način i utvrdila. Sa svojim položajem na strmoj stijeni i brojnim jarcima bio je vrlo teško osvojiv. No, usprkos svemu, očito je nekome to uspjelo. Njegovo se rušenje možda može povezati s borbama za babenberšku baštinu krajem 13. st. tj. borbama za vlast u njemačkom carstvu u koje je bio upleten i hrvatsko-ugarski kralj: Austrijski vojvoda (herceg) Fridrik II. Babenberg poginuo je 1246. u sukobu s kraljem Belom IV. kao posljednji od svoje loze te su Austrija i Štajerska (dakle, sve zemlje između Češke i Hrvatske granice) ostale bez vladara. I Bela IV. i češki kralj Pŕemysl Otokar II. počinju se otimati za baštinu, no bezuspješno pa se u borbu umiješao papa Inocent IV. te je njegovim zalaganjem došlo do mira u Požunu 1254. kojim je češki kralj dobio Austriju, a Bela Štajersku.
Tuščak je možda bio žrtva ovih borbi jer se nalazio na samoj granici.
U povijesnim se izvorima spominje nekoliko naziva koji se mogu vezati uz Tuščak, a nekako se najbolje uklapa Sicherstein jer je obitelj Sichersteina u 14. st. prodala Hermanu Celjskom selo Kravljak i grad Tuščak koji se u ugovoru spominje kao ruševina.
I za kraj, kako to inače volim, par riječi o još jednoj info tabli. Opet kažem, svaka čast na trudu, lijepo da se postavljaju ploče s bar nekim informacijama. ALI, ali, ali... Taj vječni “ali”... 

info tabla na Tuščaku

Dakle, vidimo na toj tabli crtež rekonstrukcije Tuščaka, uz neke druge zgodne crtarije i sličice. Na crtežu kula ima ni manje ni više nego prizemlje, 3 kata i potkrovlje (krov). U stručnoj literaturi kažu da je kula imala 2 kata (dakle 4 etaže – 2 kata, prizemlje i krov/potkrovlje). Pa da se zapitaš: jel kriv crtež ili tekst? Ili oboje možda?
Također piše da je visina kule bila oko 25 metara. 25 metara???
Ako pretpostavimo da je točan podatak o 2 kata u literaturi, imamo visinu od 25 m raspoređenu na 4 etaže. Jedna etaža je po tome imala više od 6 m visine? Međukatni razmak u kulama srednjeg vijeka nije bio sad baš ne znam kako velik. Ispod 4 m sigurno. Dakle, jednostavna matematika – kula je teško mogla imati 4 etaže i 25 m. Ako je imala katova kao na crtežu (PR + 3 + krov = 5 etaža), mogla je imati oko 20 m visine (5 x 4m = 20).
Ako se poslužimo podacima i izračunima iz odličnog članka Zorislava Horvata “Branič kule u burgovima 13.-15. st.”, vidimo da je uobičajeni pretpostavljeni odnos širine i visine branič kula 2:3. Ako su dimenzije kule na Tuščaku 9.10 x 10.5 m, onda je njezina visina mogla biti oko 15 m (10m : 2 = 5m ; 5m x 3 = 15m).
Kao usporedbu, ukratko iz istog članka prenosim što piše o kuli Starog grada Žumberka: Pretpostavlja se da je, uz sačuvano prizemlje i 1. kat, kula imala još 2 kata. Pretpostavljene visine 2. i 3. kata su 10 stopa (325 cm). Pretpostavljena visina kule je 6 hvati i 4 stope (1 hvat = 6 stopa) što iznosi 13 m.
Dimenzije kule starog grada Žumberka su nešto manje od ove naše na Tuščaku i iznose 7.9 x 7.75. Ako bi se i ovdje uzeo u obzir pretpostavljeni omjer 2:3, dobili bi visinu od oko 12 m. Dakle, visina kule dobivena zbrojem visina svih etaža (postojećih i pretpostavljenih) je otprilike jednaka visini dobivenoj na osnovu uobičajenog omjera. Metar gore-dolje ne igra neku ulogu. Ali 10 metara je već ipak malo veća razlika….
Ovo sve zvuči malo komplicirano, ali zapravo je vrlo jednostavno. ;-)

SI kula - palas

Druga stvar koja me bode u oči na tabli je ulaz u kulu. S obzirom na smještaj kule i njezin odnos s pretpostavljenim prilaznim putem na hrptu, pretpostavljam da se radi o ulaznoj branič kuli. Ulazne branič kule su bile većih dimenzija od običnih ulaznih kula jer su, osim za obranu, služile i za stanovanje. A znamo da je ova kula imala i stambenu funkciju. U takvim su kulama gornje etaže bile stambene dok je zadnji kat (potkrovlje) služio za nadzor i obranu. Ulaz se, kako je već rečeno, nalazio na prvom katu. Na crtežu vidimo ulaz prikazan s unutrašnje, “dvorišne” strane burga. Samo po sebi, to je u redu. Kula je morala imati vrata s te strane jer kako bi inače izlazili u dvorište i dolazili do druge kule i sl? Ali (i opet ALI), ako je prilazni put dolazio do jarka pred kulom, KUDA I KAKO su ulazili u burg???????? I taj famozni ulaz nitko nigdje ne spominje. Kao da ga nije ni bilo. Kao da su se teleportirali unutra. :-D 
Sigurno je postojao nekakav most. Dakle, prešli bi most i našli bi se pred golim zidom da bi se potom provlačili nekom potencijalnom uskom stazicom oko kule i došli u unutrašnje dvorište i tek iz njega u kulu? Ne znam, to mi nekako ne pije vodu……vjerojatnijom mi se čini opcija da je kula imala glavni ulaz otvoren prema prilaznom putu (kao, uostalom, i svaka druga ulazna branič kula) kroz koji se ulazilo preko mosta. A potom se, kroz sporedni ulaz s dvorišne strane, moglo otići u drugi dio utvrde. Samo nekako su taj glavni ulaz zaboravili nacrtati… Kao i most. Kao i prilazni put. A i prostor između dvije kule je nekako nerealan tj. čini mi se prevelik kao i slobodan prostor oko kula, pogotovo “iza” ulazne JZ kule – tamo gdje bi trebao biti jarak nacrtan je poprilično velik plato na koji kulu možemo praktički polegnuti. A u stvarnosti kula stoji na samom rubu platoa i odmah pod njom je jarak. Drugo objašnjenje nelogičnosti crteža je da je crtač "zamijenio kule". Tj. da je kula-palas ova koja je nacrtana kao dovršena pa se iza nje nalazi plato, dok je branič kula nacrtana kao nedovršena/ruševna i iza nje se nalazi jarak tamo negdje u onom žbunju. Kako god okrenuli, crtež nit drži nit pije vodu...


jarak slikan sa zida - jasno se vidi kako kula stoji skoro na samom rubu

Ja stvarno nisam nikakav slikar ni crtač, no da imam imalo smisla za crtanje, nacrtala bih potencijalni izgled, ali bolje je da se ne upuštam u takve pothvate. :-D 

I na kraju, da sumiramo....  
Za Tuščak (o kojem tako malo znamo, kojem su zidine u tako “visokom” stupnju očuvanosti, o kojem ne postoje brojni pisani tragovi, a i za ove koje imamo samo pretpostavljamo da se odnose na Tuščak, te čijih starih crteža nema) teško možemo sa sigurnošću reći kolika je visina kule, da li je postojala ili nije nekakva privremena ograda od razgradivog materijala (jer istraživanja nisu provedena na cjelokupnoj površini utvrde) i što se ovdje točno događalo. Ne znamo. I gotovo. 
Možda je kula imala 4 etaže. Ili 5. Ali prilično sam sigurna da nije bila visoka 25 m. Vjerojatno se ulaz u kulu nalazio s dvorišne strane, ali i s vanjske gdje se burgu pristupalo preko (pokretnog?) mosta. Zidanog bedema nije bilo, no vjerojatno je postojao neki tip drvene palisade. I tako dalje... Za burg o kojem ne znamo skoro ništa, jedino što sa sigurnošću možemo reći u svezi njegovog točnog izgleda i povijesti je – MOŽDA. Tako čitatelj neće to što čita uzeti posve zdravo za gotovo, što ne bi ni trebao ako predmetna stvar nije potvrđena. :-D  

Eto, za sad, toliko od mene. ;-)

NAPOMENA: lokacija burga se ne poklapa s lokacijom koja je službeno ucrtana na Google maps, zato se označena lokacija i Google-ova lokacija ne podudaraju :-)

IZDVOJENA LITERATURA:
1. D. Lapajne, G. Mahović: Stari grad Tuščak na Žumberku, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 29/30, (2005/06), Zagreb
2. D. Lapajne: Spomenička baština Žumberka, Žumberak: Baština i izazov budućnosti (zbornik), Samobor 1996.

01 March 2015

Medvidjak, izvor Kupice i Velika Lesnica

Vrh Medviđak i izvor Kupice, dviije totalno različite lokacije međusobno udaljene oko 30 km cestom, upotpunile su drugi dan našeg jesenskog vikenda u Gorskom Kotaru. Dan nakon uspona na Tuhobić bio nam je plan popeti se na Medviđak te, potom, na Veliki Kobiljak koji mu se nalazi nasuprot. No, iako je bilo lijepo i sunčano dok smo "osvajali" Medviđak, nakon što smo došli na vrh odjednom se naoblačilo i počelo tako puhati da smo se blago sledili, nije nam se dalo ni jesti gore, a još manje po tom vjetrometu penjati na Kobiljak. Pa smo ga ostavili za neko ljepše vrijeme i pobjegli na izvor Kupice. Tamo barem nije puhalo, a boje jeseni su bile prekrasne. :-)
Medviđak, naše prvo odredište, je najmarkantniji vrh na granici Gorskog Kotara i Primorja. Iako nema neku visinu (visok je "samo" 1027 m), vidljiv je i prepoznatljiv nadaleko, kako iz Gorskog Kotara, tako i s morske strane, zbog svog oblika kamenog stošca koji se diže s goranske visoravni između Vinodola i Lič-polja.

pogled na vrh s livadice pod njim

Karakterističan je i po kontrastu koji stvara crnogorična šuma, bijela vapnenačka stijena i netaknuta kraška priroda. Sjeverna je strana pokrivena gustom šumom i kršem koja je nekoć bila stanište medvjeda pa je vjerojatno tako dobio i ime (još se naziva i Medvjeđak ili Medvejak). Južna strana je čista suprotnost jer je okrenuta moru i izložena suncu pa niti vegetacija nije bujna i nema planinski karakter. Stoga se niti uspon ovom stranom ljeti ne preporuča, osim vrlo rano ujutro ili u kasno poslijepodne.
I na Medviđak se može poduzeti nekoliko varijanti uspona. S primoske strane do njega vodi markirani put (trasa Riječke transverzale) iz Grižana iznad Crikvenice (3:00 h). S Goranske pak strane postoje putevi iz Liča (2:30 h), Zlobina – željezničke stanice (1:45 h), od osamljene željezničke stanice Drivenik (1:00 h) te od tunela kod željezničke stanice Drivenik (1:15). Iz Liča, preko navedenog tunela, a između Kobiljaka i Medviđaka, vodi makadamska cesta kojom se može doći do 30' - 40' pod vrh. Kako smo se planirali popeti i na Kobiljak, a već su bili kratki dani, tako smo zaključili da ćemo autom upravo tom cestom pa onda prvo na jednu stranu na Medviđak, a onda na drugu na Kobiljak. Od središta Liča treba pratiti glavnu cestu prema jugu i nakon zadnjih kuća, prije račvanja asfaltne ceste, treba skrenuti desno na makadamsku cestu prema Vinodolu. Cestom ide i markacija iz Liča, a kasnije se spaja s onom od ž. st. Drivenik. I upravo je prvo križanje na koje nailazimo ono za željezničku stanicu Drivenik (desno), a ubzo dolazimo i do odvojka za Kobiljak (lijevo). Nastavljamo cestom sve do zavoja gdje se desno (prema zapadu) odvaja naš put za Medviđak. Markacije su jako dobre i na cesti i na odvojku i ne mogu se profulati. U blizini je i pogodno mjesto (proširenje) za parking. 

odvojak puta za Medviđak

Iako za taj završni dio uspona kažu da je strm, nije bio nešto pretjerano strašan. Šuma kojom smo prolazili je zanimljiva i plijeni pažnju te ubrzo stižemo na livadicu pod vrhom, a da se nismo ni "zapuhali". 

križanje puteva na livadici pod vrhom
od livadice prema vrhu

Sad slijedi zabavni dio i oštri uspon kroz stijene na vrh (za to bi se moglo reći da je strmo :-D ). Sam vrh čini stožasta kamena glavica i za uspon na nju se treba, pred kraj, poslužiti i rukama. Onako tek toliko, "za gušt" reklo bi se. Da malo začini uspon. :-)

prema vrhu kroz stijene
pogled unazad i moj "supatnik" i žrtva za izlete :-)

vrh Medviđak

Ako se i zapušete glumeći alpiniste, nagrađeni ste vidikom već i tijekom samog uspona. Vidik s vrha je prekrasan i pruža se na Riječki zaljev i otok Krk, Kobiljak, Zagradski vrh, Tuhobić, Viševicu i željezničku stanicu Drivenik te šire.

pogled prema Sjeveru (u daljini Risnjak, Snježnik...)

željeznička stanica Drivenik, za lije, medonje i planinare :-D

pogled na JI

more i južni dio otoka Krka

Krk - Omišalj i Istra u pozadini (dio Lovran - Mošćenička draga)

Stvarno šteta što se vrijeme pokvarilo i što smo se tako brzo pokupili. Mogla bih gore "kampirati" satima i uživati u pogledu. No, što je tu je, sigurno ćemo Medviđak posjetiti još jednom kada vrijeme bude ljepše i zadržati se na njemu ipak malo duže jer on to zaslužuje. :-)

žig - iza stijene ili hop niz stijenu? pa se otkoturaš ravno na/pod vlak :-D

hod po rubu ;-)

Vraćamo se do auta, već dobrano gladni, al rekosmo, idemo do Male Lešnice pa ćemo tamo uz Kupicu negdje jesti.

Lokvarsko jezero usput, nešto mi je dobro izgledalo danas :-)

Mala Lešnica je omanje selo s desetak kuća koje se nekad zvalo Homer po srednjovjekovnoj kovnici i preradi željezne rudače. Do njega se dolazi cestom iz centra Delnica ili pak, s druge strane, iz Broda na Kupi.
Odluka o gablecu na Kupici se pokazala odličnom jer je odmah na početku puta kućica lovačkog društva s klupama i stolom. Za pravi gospodski piknik u prirodi s pogledom na rječicu i šumu u jesenskim bojama. Ma divota.

kad u ovo gledate dok papate, odmah je i hrana finija :-D

Nakon što smo se fino napapali, krenuli smo prošetati taj cijeli kilometar do izvora Kupice (put možete vidjeti ovdje). Put (šumska cesta) je lagan, čak i za nekog s punim želucem poput nas, i za prehodati ga treba svega 15ak minuta. Piece of cake. :-) 


Kupica prema izvoru
Kupica prema izvoru

Kupica prema izvoru
Kupica prema izvoru

Put cijelo vrijeme ide uz Kupicu i tek pred samim izvorom se puteljak odvaja lijevo od ceste i prilazi izvoru. Izvor je ograđen i pristup je zabranjen (voda se koristi za vodovod) pa smo imali raznorazne akrobacije u pokušajima slikanja. Rezultati su na kraju ispali vrlo zadovoljavajući. ;-)
Izvor Kupice je zapravo jezerce (slično izvoru Kupe, samo manje) modrozelene boje, a izvor se nalazi na njegovom dnu.

izvor Kupice

izvor Kupice

Odmah nakon izvora Kupica postaje rječica, a 3 kilometra nizvodno se ulijeva u Kupu kod Broda na Kupi. 

Kupica nedaleko izvora

Nakon foto session-a, lagana šetnja nazad do kućice i auta pa ajmo još do Velike Lešnice kad smo već tako blizu (1 km cestom).
Velika Lešnica je slikovito selo smješteno na obronku Lešničkog Drgomlja. Ima nekoliko lijepih starih kuća. 

Velika Lešnica

Velika Lešnica

Velika Lešnica

Najznačajnija građevina je zavjetna crkva Blažene Djevice Marije od Krunice (BDM od Čisla, Majka Božja Lesnička) koja spada među najstarije crkve u Gorskom Kotaru, a sagrađena je u doba kad je ovo područje bilo u posjedu knezova Zrinskih (koji 1651. podižu zidani kaštel u Brodu na Kupi, a 1670. zidanu (župnu) crkvu sv. Marije Magdalene). Crkva se spominje u povelji od 12. veljače 1609. kojom dominikanski vrhovni poglavar Antun de Monroy daje dopuštenje da se u crkvi na brdu Lisnica podigne oltar u čast Majke Božje od Krunice. U početku je bila župna crkva dok župa nije prenesena u Brod na Kupi izgradnjom nove crkve. Tada je brodska crkva smatrana "gospodskom" dok je crkva u V. Lešnici bila za puk i kmetove.

crkva Majke Božje Lesničke, južna strana

Crkva je smještena uza stari put uz kupsku dolinu prema Brodu na Kupi, na odličnom strateškom položaju. Vjerojato je stoga i masivno građena, a posebno se ističe zvonik na SI crkve građen kao obrambena kula sa strijelnicama. 

crkva majke božje lesničke, sjeverna strana

Orjentirana je istok-zapad. Jednobrodna unutrašnjost je jednostavne izvedbe bez posebnih stilskih ukrasa. No zato se na oltaru nalazi vrijedan drveni kip sv. Marije s malim Isusom.

unutrašnjost crkve, škicamo kroz prozorčić :-)

Uz crkvu se veže legenda koja kaže kako je iz nepoznatog sela u Tirolu na lešničko brdo doletio svijetleći kip što je vidio pastir dok je čuvao stado ovaca. Kad su ljudi saznali za dolazak kipa, okupili su se te su kip prenijeli na brijeg u Veliku Lešnicu, no on se odmah vratio na mjesto podno sela s kojeg je bio uzet. Seljani su ga ponovno odnijeli u selo, ali se kip tri puta vraćao na isto mjesto. Tek kad ga je jedna pastirica samo odvezla u drvenim kolicima, kip je ostao u selu i na tom mjestu danas stoji lešnička crkva. Na mjestu nalaza kipa stoji metalno raspelo na kamenom postolju s godinom 1893. To je jedino takvo raspelo na području ove doline gdje dominiraju drvena raspela. Nažalost, nisam ga ufotkala. :-/

Na kraju smo napravili krug preko Broda na Kupi i vratili se na glavnu (staru) cestu Rijeka - Zagreb i pravac doma....