Tuhobic

I dalje odrađujem zaostatke dok je vani prekrasno zimsko kišno vrijeme. Malo za promjenu, idemo u Gorski kotar, u planine i prirodu, da nismo stalno na burgovima ;-). Trenutno se vraćam na jedan jesenski vikend u planinama, iz doba kad je još bilo više vremena za pohode.... a nadam se da će ga uskoro opet biti prije nego ispalim na svaki živac. :-D :-P  Taj smo vikend proveli u Delnicama s usponima na Tuhobić i Medviđak, a o potonjem u sljedećem postu. Sad ćemo se prvo, u mislima, ponovno penjati na Tuhobić, još jednu planinu koja nas je očarala. Zapravo se pitam jel postoji neka koja nas NIJE očarala... jer svaka je planina na svoj način posebna. Zar ne? :-)

Dakle, Tuhobić... Zanimljiva i neobična planina smjestila se na granici između Gorskog kotara i Primorja. Oblikom izdužen i položen u smjeru SZ-JI između Gornjeg Jelenja i Fužina u dužini od 5 kilometara, Tuhobić ima dva istaknuta vrha: Tuhobić (1109 m) na sjeveru i Jelenčić (1106 m) na jugu, a ispod "sedla" između dva vrha prolazi tunel Tuhobić na autocesti Rijeka – Zagreb.

Tuhobić je posebno interesantan zbog oštre granice između primorske i goranske vegetacije tj. između primorskog krša i goranskih šuma. Goranska strana Tuhobića prekrivena je gustom miješanom šumom i strmo se spušta u dolinu potoka Lepenice dok se primorska strana, kamenita i prekrivena livadama, postepeno spušta u krška polja. Vrh Tuhobić je izdaleka uočljiv zbog svoje travnate glavice, koja se izdiže nad gustim pojasom šume, što ga čini jedinstvenim i zanimljivim bez obzira na nedostatak posebnih stjenovitih oblika. Njegova suprotnost je Jelenčić koji je obrastao gustom šumom i šikarom te se na njegovim obroncima često mogu vidjeti srne. No zbog svoje zaraštenosti nije toliko privlačan i popularan među planinarima kao susjedni mu Tuhobić do kojeg vodi nekoliko planinarskih puteva. Osim onog kojim smo mi išli, postoje još putevi iz Gornjeg Benkovca (1.30 h), od željezničke stanice Zlobin (2.00 h), od željezničke stanice Plase (2.15 h) te sa Zlobinskog brda preko Jelenčića do Tuhobića (2.15 h). No njima nismo prošli, pa ne mogu ništa više reći osim ih nabrojati. I uputiti namjernika na neku od planinarskih knjiga (Poljakova Hrvatske Planine ili Čaplarova Planinarski vodič po Hrvatskoj) ili koji od planinarskih blogova i foruma za više informacija. GPS tragove za uspone na Tuhobić možete naći na stranici planinarenje.hr.  :-)

 Put od G. Jelenja do vrha (kojim smo išli). X - skretanje s glavne ceste,

P - parking, a dalje do vrha po markaciji :-) (izvor: Orux maps)

Mi smo odabrali "najtradicionalniji" put, a to je onaj koji vodi od Gornjeg Jelenja tj. izviđačkog doma Lepenica u udolini potoka Lepenica koji se ulijeva u Lepeničko jezero (koliko puta se riječ Lepenica može ponoviti u jednom redu???? :-D :-D :-D ). Put počinje na Lujzijani (staroj cesti Zagreb – Rijeka), oko 1.2 km prije prijevoja (raskrižja) u Gornjem Jelenju kada se dolazi iz smjera Zagreba (prema Ž. Poljaku i Google maps). Tu se, prema jugu, odvaja makadamska cesta koju je jako teško uočiti i treba sporo voziti ako se dolazi autom. Potvrđeno – totalno profulasmo prvi puta, pri drugom prolazu uočili, pri trećem prolazu skrenuli – totalna treća sreća. :-P Kako baš nije bilo nekog mjesta za parkiranje, nastavili smo autom za markacijom. Nakon stotinjak metara cesta se račva – lijevo ide krak do izviđačkog doma, a desno, prateći cestu za Gornji Benkovac koja ide obronkom Tuhobića, nastavlja markacija za vrh Tuhobić. Autom smo došli sve do velikog, širokog zavoja gdje markacija napokon napušta cestu (oko 1 km od asfalta). Ovdje je bilo dovoljno mjesta i za parkirat autobus. :-D Pored mjesta gdje smo parkirali nalazi se i ovaj obiteljski šumski posjed pa, eto, ljudi su se potrudili i koordinate napisati. :-)

obiteljski šumski posjed nedaleko mjesta gdje se put za Tuhobić odvaja od makadamske ceste

putokaz uz cestu

Pakiramo ruksake do kraja, prikapčamo dekicu i vreću, ubacujemo kuhalo, lonce i krećemo…. Vrlo brzo put skreće oštro nalijevo i nastavlja dalje blagim usponom kroz šumu – prvi kilometer puta svaladava samo oko 50 m nadmorske visine. 

na početku puta (cca 15' od auta), uspona još gotovo ni nema

No zato drugi nudi "veselje" i strmi uspon kojim prelazimo 150 m n/v. Ali put ide stalno kroz šumu te je sigurno ugodan i ljeti. No, nakon strmog uspona, slijedi nagrada izlaskom na livade pod vrhom gdje doživljavamo promjene pejzaža s prekrasnim vidicima.

prvi izlazak iz šume, pred kraj strmog uspona, na livadicu

livadica ispod vršnog hrpta

Za kraj nas još čeka samo 15ak minuta hoda po hrptu do vrha, bez nekog većeg napora i uz melem za oči gdje god pogledate (nakon strmog uspona slijedi kratki silazak u malo "sedlo" i opet kratki uspon na sam vrh).

"sedlo" s livadicom prije samog vrha (koji nam je cca 200 m iza leđa)

pogled sa "sedla" / livadice na Risnjak (kamena glavica)

Ukupno od auta do vrha ima samo 2.8 km (manje nego od Lagvića do Kraljičinog zdenca) za koje nam je trebalo 1:10 minuta (uz pauze za fotografiranje putem). Naravno, ako krenete od glavne ceste i asfalta, onda ćete prehodati čak 1 km više za što će vam trebati i nešto više vremena. ;-) Također, od mjesta gdje smo parkirali, pa do vrha put prelazi visinsku razliku od 240 m. Zapravo nije uopće puno. A ni taj uspon ne pamtim kao neki posebno težak i strm... ima i gorih. :-D

na cilju - vrh Tuhobić :-)

Po dolasku na vrh nismo znali jel bi prije slikali, samo gledali, jeli ili radili sve odjednom. Pogled s vrha puca na Riječi zaljev, Učku, Risnjak i Snježnik, Medviđak te na šumska prostranstva prema istoku dok se u podnožju vidi izviđački dom te prema jugu jezera Lepenica i Bajer. Vidi se i autocesta no to je nešto što po meni samo nagrđuje krajolik i nije vrijedno nekog spomena. :-P
Nažalost, na ovaj dan, iako s divnim plavim nebom, vidljivost nije bila baš sjajna. Ona neka izmaglica je malo kvarila dojam. I slike.

pogled s vrha prema sjeveru (kamena glavica desno - Risnjak)

pogled s vrha prema JI, nazire se jezero Lepenica

vršni plato, desno je šumoviti Jelenčić

pogled na Riječki zaljev i Učku u daljini. I autocestu.

pogled prema JZ, otok Krk i moooreeee

šumoviti predjeli prema istoku

Na vrhu se nalazi obnovljeni geodetski stup u obliku velike kocke građene od kamena i betona i na njemu smo se utaborili. Za početak i za gablec. Kasnije je počelo tak puhati sa zapada (s mora), da smo zalegli na istočnu padinu, na travicu, u zavjetrinu. :-)

geodetski stup i moja malenkost - nemam nijednu "samu" sliku stupa ;-)

Na stupu se nalazi uzidani metalni žig, a malo dalje je i tuljac za žig s upisnom knjigom.

kutak za žigove :-D

Nakon što smo fino odspavali, i već se polako počeli smrzavati, bilo je vrijeme za povratak. Nizbrdo uvijek ide ko od šale pa smo se "dokoturali" do auta za manje od sat vremena. 

u šumi na spustu

ona ista livadica s početka (foto) priče :-)

Još je bio dan pa smo, da iskoristimo ostatak sunca, otišli do Fužina na šetnju uz jezero te nazad u Delnice na večeru i spavanac. Sutradan nas je čekao Medviđak. :-)

I za kraj jedna šašava koja me mogla koštat glave (stup je vrlo klimav i nestabilan) :-D - "table top" na Tuhobiću (mislim da se to kod nas zove "vaga") - malo istezanja i vježbi ravnoteže prije silaska ;-)