01 March 2015

Medvidjak, izvor Kupice i Velika Lesnica

Vrh Medviđak i izvor Kupice, dviije totalno različite lokacije međusobno udaljene oko 30 km cestom, upotpunile su drugi dan našeg jesenskog vikenda u Gorskom Kotaru. Dan nakon uspona na Tuhobić bio nam je plan popeti se na Medviđak te, potom, na Veliki Kobiljak koji mu se nalazi nasuprot. No, iako je bilo lijepo i sunčano dok smo "osvajali" Medviđak, nakon što smo došli na vrh odjednom se naoblačilo i počelo tako puhati da smo se blago sledili, nije nam se dalo ni jesti gore, a još manje po tom vjetrometu penjati na Kobiljak. Pa smo ga ostavili za neko ljepše vrijeme i pobjegli na izvor Kupice. Tamo barem nije puhalo, a boje jeseni su bile prekrasne. :-)
Medviđak, naše prvo odredište, je najmarkantniji vrh na granici Gorskog Kotara i Primorja. Iako nema neku visinu (visok je "samo" 1027 m), vidljiv je i prepoznatljiv nadaleko, kako iz Gorskog Kotara, tako i s morske strane, zbog svog oblika kamenog stošca koji se diže s goranske visoravni između Vinodola i Lič-polja.

pogled na vrh s livadice pod njim

Karakterističan je i po kontrastu koji stvara crnogorična šuma, bijela vapnenačka stijena i netaknuta kraška priroda. Sjeverna je strana pokrivena gustom šumom i kršem koja je nekoć bila stanište medvjeda pa je vjerojatno tako dobio i ime (još se naziva i Medvjeđak ili Medvejak). Južna strana je čista suprotnost jer je okrenuta moru i izložena suncu pa niti vegetacija nije bujna i nema planinski karakter. Stoga se niti uspon ovom stranom ljeti ne preporuča, osim vrlo rano ujutro ili u kasno poslijepodne.
I na Medviđak se može poduzeti nekoliko varijanti uspona. S primoske strane do njega vodi markirani put (trasa Riječke transverzale) iz Grižana iznad Crikvenice (3:00 h). S Goranske pak strane postoje putevi iz Liča (2:30 h), Zlobina – željezničke stanice (1:45 h), od osamljene željezničke stanice Drivenik (1:00 h) te od tunela kod željezničke stanice Drivenik (1:15). Iz Liča, preko navedenog tunela, a između Kobiljaka i Medviđaka, vodi makadamska cesta kojom se može doći do 30' - 40' pod vrh. Kako smo se planirali popeti i na Kobiljak, a već su bili kratki dani, tako smo zaključili da ćemo autom upravo tom cestom pa onda prvo na jednu stranu na Medviđak, a onda na drugu na Kobiljak. Od središta Liča treba pratiti glavnu cestu prema jugu i nakon zadnjih kuća, prije račvanja asfaltne ceste, treba skrenuti desno na makadamsku cestu prema Vinodolu. Cestom ide i markacija iz Liča, a kasnije se spaja s onom od ž. st. Drivenik. I upravo je prvo križanje na koje nailazimo ono za željezničku stanicu Drivenik (desno), a ubzo dolazimo i do odvojka za Kobiljak (lijevo). Nastavljamo cestom sve do zavoja gdje se desno (prema zapadu) odvaja naš put za Medviđak. Markacije su jako dobre i na cesti i na odvojku i ne mogu se profulati. U blizini je i pogodno mjesto (proširenje) za parking. 

odvojak puta za Medviđak

Iako za taj završni dio uspona kažu da je strm, nije bio nešto pretjerano strašan. Šuma kojom smo prolazili je zanimljiva i plijeni pažnju te ubrzo stižemo na livadicu pod vrhom, a da se nismo ni "zapuhali". 

križanje puteva na livadici pod vrhom
od livadice prema vrhu

Sad slijedi zabavni dio i oštri uspon kroz stijene na vrh (za to bi se moglo reći da je strmo :-D ). Sam vrh čini stožasta kamena glavica i za uspon na nju se treba, pred kraj, poslužiti i rukama. Onako tek toliko, "za gušt" reklo bi se. Da malo začini uspon. :-)

prema vrhu kroz stijene
pogled unazad i moj "supatnik" i žrtva za izlete :-)

vrh Medviđak

Ako se i zapušete glumeći alpiniste, nagrađeni ste vidikom već i tijekom samog uspona. Vidik s vrha je prekrasan i pruža se na Riječki zaljev i otok Krk, Kobiljak, Zagradski vrh, Tuhobić, Viševicu i željezničku stanicu Drivenik te šire.

pogled prema Sjeveru (u daljini Risnjak, Snježnik...)

željeznička stanica Drivenik, za lije, medonje i planinare :-D

pogled na JI

more i južni dio otoka Krka

Krk - Omišalj i Istra u pozadini (dio Lovran - Mošćenička draga)

Stvarno šteta što se vrijeme pokvarilo i što smo se tako brzo pokupili. Mogla bih gore "kampirati" satima i uživati u pogledu. No, što je tu je, sigurno ćemo Medviđak posjetiti još jednom kada vrijeme bude ljepše i zadržati se na njemu ipak malo duže jer on to zaslužuje. :-)

žig - iza stijene ili hop niz stijenu? pa se otkoturaš ravno na/pod vlak :-D

hod po rubu ;-)

Vraćamo se do auta, već dobrano gladni, al rekosmo, idemo do Male Lešnice pa ćemo tamo uz Kupicu negdje jesti.

Lokvarsko jezero usput, nešto mi je dobro izgledalo danas :-)

Mala Lešnica je omanje selo s desetak kuća koje se nekad zvalo Homer po srednjovjekovnoj kovnici i preradi željezne rudače. Do njega se dolazi cestom iz centra Delnica ili pak, s druge strane, iz Broda na Kupi.
Odluka o gablecu na Kupici se pokazala odličnom jer je odmah na početku puta kućica lovačkog društva s klupama i stolom. Za pravi gospodski piknik u prirodi s pogledom na rječicu i šumu u jesenskim bojama. Ma divota.

kad u ovo gledate dok papate, odmah je i hrana finija :-D

Nakon što smo se fino napapali, krenuli smo prošetati taj cijeli kilometar do izvora Kupice (put možete vidjeti ovdje). Put (šumska cesta) je lagan, čak i za nekog s punim želucem poput nas, i za prehodati ga treba svega 15ak minuta. Piece of cake. :-) 


Kupica prema izvoru
Kupica prema izvoru

Kupica prema izvoru
Kupica prema izvoru

Put cijelo vrijeme ide uz Kupicu i tek pred samim izvorom se puteljak odvaja lijevo od ceste i prilazi izvoru. Izvor je ograđen i pristup je zabranjen (voda se koristi za vodovod) pa smo imali raznorazne akrobacije u pokušajima slikanja. Rezultati su na kraju ispali vrlo zadovoljavajući. ;-)
Izvor Kupice je zapravo jezerce (slično izvoru Kupe, samo manje) modrozelene boje, a izvor se nalazi na njegovom dnu.

izvor Kupice

izvor Kupice

Odmah nakon izvora Kupica postaje rječica, a 3 kilometra nizvodno se ulijeva u Kupu kod Broda na Kupi. 

Kupica nedaleko izvora

Nakon foto session-a, lagana šetnja nazad do kućice i auta pa ajmo još do Velike Lešnice kad smo već tako blizu (1 km cestom).
Velika Lešnica je slikovito selo smješteno na obronku Lešničkog Drgomlja. Ima nekoliko lijepih starih kuća. 

Velika Lešnica

Velika Lešnica

Velika Lešnica

Najznačajnija građevina je zavjetna crkva Blažene Djevice Marije od Krunice (BDM od Čisla, Majka Božja Lesnička) koja spada među najstarije crkve u Gorskom Kotaru, a sagrađena je u doba kad je ovo područje bilo u posjedu knezova Zrinskih (koji 1651. podižu zidani kaštel u Brodu na Kupi, a 1670. zidanu (župnu) crkvu sv. Marije Magdalene). Crkva se spominje u povelji od 12. veljače 1609. kojom dominikanski vrhovni poglavar Antun de Monroy daje dopuštenje da se u crkvi na brdu Lisnica podigne oltar u čast Majke Božje od Krunice. U početku je bila župna crkva dok župa nije prenesena u Brod na Kupi izgradnjom nove crkve. Tada je brodska crkva smatrana "gospodskom" dok je crkva u V. Lešnici bila za puk i kmetove.

crkva Majke Božje Lesničke, južna strana

Crkva je smještena uza stari put uz kupsku dolinu prema Brodu na Kupi, na odličnom strateškom položaju. Vjerojato je stoga i masivno građena, a posebno se ističe zvonik na SI crkve građen kao obrambena kula sa strijelnicama. 

crkva majke božje lesničke, sjeverna strana

Orjentirana je istok-zapad. Jednobrodna unutrašnjost je jednostavne izvedbe bez posebnih stilskih ukrasa. No zato se na oltaru nalazi vrijedan drveni kip sv. Marije s malim Isusom.

unutrašnjost crkve, škicamo kroz prozorčić :-)

Uz crkvu se veže legenda koja kaže kako je iz nepoznatog sela u Tirolu na lešničko brdo doletio svijetleći kip što je vidio pastir dok je čuvao stado ovaca. Kad su ljudi saznali za dolazak kipa, okupili su se te su kip prenijeli na brijeg u Veliku Lešnicu, no on se odmah vratio na mjesto podno sela s kojeg je bio uzet. Seljani su ga ponovno odnijeli u selo, ali se kip tri puta vraćao na isto mjesto. Tek kad ga je jedna pastirica samo odvezla u drvenim kolicima, kip je ostao u selu i na tom mjestu danas stoji lešnička crkva. Na mjestu nalaza kipa stoji metalno raspelo na kamenom postolju s godinom 1893. To je jedino takvo raspelo na području ove doline gdje dominiraju drvena raspela. Nažalost, nisam ga ufotkala. :-/

Na kraju smo napravili krug preko Broda na Kupi i vratili se na glavnu (staru) cestu Rijeka - Zagreb i pravac doma....

No comments:

Post a Comment